pročitaj me

Bez odgovornosti prema novcu, HTV će otići u beznačajnost

in

Scenaristi s originalnim idejama koji znaju ispričati intrigantne i uzbudljive priče, sve su više na cijeni u filmskom biznisu. Jedan od takvih je i hrvatski scenarist i redatelj Saša Podgorelec.

pročitaj više >

foto_tomislav čuveljak

Without responsibility toward the money, Croatian Radiotelevision will sink into insignificance

Screenwriters with original ideas who know how to tell intriguing and exciting stories are increasingly valued in the film business. One of them is the Croatian screenwriter and director Saša Podgorelec. 

read more >

Od serije u Hrvatskoj nismo ništa zaradili, ali smo dignuli standard

in

Dario Vince, vlasnik Ring produkcije i Saša Podgorelec, glavni scenarist serije "Počivali u miru" koju je otkupio Lionsgate, otkrivaju kako je ona nastala i što nas očekuje u drugoj sezoni.

pročitaj više >

We did not earn anything from the series in Croatia, but we raised the standard

Dario Vince, owner of Ring produkcija and Saša Podgorelec, the main screenwriter of the series "Rest in Peace" bought by Lionsgate, reveal how it was created and what awaits us in the second season.

read more >

dica plinarske

in

Matošići 1914.

slijeva nadesno: moja baka Bosiljka i njene sestre Slavka, Jasna i Marica. 

baka Bosa je umrla lani. živjela je sto godina, jedanaest mjeseci i jedan dan. teško mi je reći je li bolje kuhala ili pjevala. ono što sigurno znam, nitko se od nje nije ljepše smijao.

Slavka je rano izgubila jedno oko, a na drugo gotovo ništa nije vidjela. izgubljeno oko nadomjestila je staklenim. koje bi joj se znalo okrenuti, pa bih je ja-dječak na to upozorio. a onda bi ga ona sasvim izvadila i lijepo namjestila. sljepilo je nije sprečavalo da svaki drugi dan pješači od bačvica do kuće u kojoj je rođena, u plinarskoj 29, gdje je, od rođenja do smrti, živjela Jasna.

Jasna se nikad nije udala. nitko joj nije bio ravan u rješavanju križaljki, a rasturala je briškulu i trešetu. osim šire i uže obitelji, voljela je, bez zadrške, druga tita i hajduka. nikad nije beštimala, osim kad bi hajduk gubio.

Marica je prva umrla. nije pokazivala zanimanje nizašto na svijetu osim za svoje polje, u kojem je provodila cijele dane, i muža. čak joj se ni pričalo nije. samo se smiješila.

na slici nedostaju Rato i Semida. još nisu bili rođeni.

Rato je bio jedini sin. uvijek nasmijan i spreman za zajebanciju. tko ga nije znao, rekao bi - ovog čovjeka je život mazio, blago mu se. ali nije baš bilo tako. tri su ga puta zatvarali. prvi put, jer je bacio bombu na talijansku pleh muziku. drugi put su ga slobode lišili nijemci i odveli u dachau. a treći put naši. bio je pomorski ataše u londonu. tito se zakačio sa staljinom, no ta vijest nije došla do Rate. pripadnik službe sigurnosti pitao ga je što misli o drugu staljinu. Rate je odgovorio: sve najbolje. ulisičilo ga i marš na goli otok.

najmlađa i najvrckavija bila je Semida. kažu, i najljepša. kad su partizani konačno oslobodili split otrčala je na rivu. plesala je i veselila se cijelu noć. i navukla opaku upalu pluća, od koje je par tjedana kasnije i umrla.

pozdravljam vas i klanjam se, moji splitski preci.​

snooze dva

in

preduvjet za razumijevanje, klik: snooze

početkom travnja 2013. privremeno smo iz stana B preselili u stan C.​ u međuvremenu je obitelj ekspandirala: sin, pas.

višetjedno pakiranje, višednevno raspakiravanje.​ umor.

prva noć u stanu, oko 5.40: "ti-ti-ti-tit, ti-ti-ti-tit"​.

jebote. ne. ne opet.​

nekoliko noći smo pustili da alarm u šest manje dvadeset otpjeva svoje. nismo niti tražili izvor. kao, prestat će.​ kao, ne događa se.

nije prestao. ​

i morao sam pročeprkati.​ i pronašao sam. ormar, jedna od vrećica sa sinovim igračkama. dječji ručni sat. sat koji nikada nije glasa pustio u stanu B. 

pamti: pažljivo i nježno pakirati stvari u kutije prilikom selidbe. inače riskiraš odlazak na kvasinu.

you don't have to be rich to be my girl

in

prvi put sam došao na vis u ljeto 1994. htio sam sam otići negdje gdje ne poznajem nikog i gdje nisam nikad bio.

prespavao sam jednu noć i pobjegao na hvar, u sigurno i poznato.

otok mi je rekao: bježi, dečko. nisi spreman. i hračnuo me van svog carstva.

vratio sam se u zimu 1997. tad smo prvi put zaplesali, zaočijukali, počeli se međusobno krotiti.

danas se volimo. i poštujem hirovitu ćud otoka. malo te grli i mazi, pa podivlja i krene zajebavat. uvali ti virozu. ili ti na posljednjem kupanju, pri završnom koraku iz mora podmetne ježa čiju zadnju bodlju izvadiš u kasnu jesen. ponekad ubada s odgodom - vraćaš se sa škoja kući i usred zime u dva ujutro mašina auta nepovratno zariba, ostane bez ulja.

ne ljutim se zbog tih nepodopština. razumijem da na svoj način želi reći: ne zaboravi me.

i uvijek se vratim.

a otoku drago.

i meni drago što me pri prvom dolasku, devedesetčetvrte, upozorio na važnu stvar: obrati pažnju na ono što te naizgled neobjašnjivo odbije. to vrijedi istražiti, pokušati ponovno, pristojno i s poštovanjem.

snooze

in

1997. smo uselili u stan A. 

nakon nekoliko mjeseci uočili smo obrazac: svakog dana oko 22.30 čuli bi "ti ti ti tit - ti ti ti tit", jednostavni defaultni alarm-vekericu. dolazio je kroz zid, od susjeda. ok, malo nam je bilo čudno što inače s druge strane ne čujemo ništa osim "ti ti ti tit - ti ti ti tit", al ajde dobro. 

također je bilo donekle neobično i što bi alarm prilikom prelaza s ljetnog na zimsko računanje vremena i obratno kliznuo sat gore ili dolje. 

pomalo smo i žalili nepoznatu osobu - nepoznatu jer se zid naslanjao na drugu zgradu, ne našu - bidan/bidna dere smjenu i petkom i svetkom. 

2001. smo preselili u stan B. 

kad smo skoro sve posložili - ostalo je još neraspakiranih kutija - i uvalili se u krevet, oko 22.30: "ti ti ti tit - ti ti ti tit". 

koji je ovo sad kurac? kaj smo i nepoznatog uvijek-ista-šihta susjeda preselili? ušli u tvajlajt zoun? trebamo li se bojati? tko nas zajebava? domaći?

izoštrio sam čulo sluha i krenuo pronaći izvor "ti ti ti tit - ti ti ti tit". jedna od neraspakiranih kutija pokazala se vrlo sumnjivom. 

otvorio sam je. a u njoj za neko snimanje davno zadužena i nikad razdužena htv štoperica s programiranim repeat alarmom na 22.30.

srećom je snooze bio isključen. 

inače bi otišli na kvasinu još 1997.

nezgodna situacija

in

int. birtija studentskog centra - dan

student četvrte godine režije i njegov mentor zoran tadić uz kavu češljaju neriješene produkcijske probleme kratkog filma kojeg student uskoro kreće snimati. puši se cigareta za cigaretom. 

​

student
tonac. nemam tonca. 

zoran tadić
e to je, ono, riješeno. 

student
(veselo)
da?

zoran tadić
imam, ono, odličnog čovjeka. xy, u penziji je. malo je, ono, gluh, ali...

student
gluh?

zoran tadić
ma da, jebiga, ali nema veze. dobar je tonac, ima iskustva, ono, sve će bit u redu. 

student gasi cigaretu, pali novu. naručuje još jednu kavu. krade vrijeme. traži način da ne uvrijedi dobrog čovjeka. i snimi tonski film.